Obraz prislonjen uz lopatice
Ruke vezane oko struka
Prsti šetaju po grudnom košu
Ponekad upadnu u udubljenja koja prave ključne kosti
Nozdrve su pune mirisa kože
U ustima se skuplja neka nezdrava suvoća
Zubi se sudaraju, krckajući mrvice privrženosti
Naša tijela su igrališta, ali se igre razlikuju
Nikada nisam voljela da se igram
Lomila sam lutke i plastične autiće
Probala sam ukus tvog daha, slanog od morske vode
Nokti prave mapu od polumjesečastih oblika
Ušne školjke ispunjava zvuk ravnomjernog disanja
Soba je puna ruzmarina
Trepavice kao zavjese kriju boje naših očiju
I ne samo boje…
Koljena uz rebra, prislonjena
Osušene suze kao ožiljci na zajapurenim obrazima
Kosa je prosuta po svježe ispeglanoj posteljini
Zamišljam tragove šminke koji će ujutru osvanuti na jastučnici
Sobarica će kotrljati psovke
Doći će drugi nakon nas
Naći će zgužvanu paklicu cigareta i prstenčić od ćilibara
Samo to će ostati mili
Nijemi svjedoci, duhovi našeg prisustva
Svaka svijeća do zore dogori, kažu
Naša je napravila požar
U toplo ljetno svitanje zapahnuće nas mediteranski mirisi
Uletjeće kroz otvoren prozor
Čuće se čangrljanje posuđa, zvižduci ribara i bacanje oblutaka u mirnu vodu
Boje zrele breskve isprskaće nebesko platno
Spavaćemo ljubavi, kao da smo mrtvi
Neće biti više dodira
Samo prećutana zahvalnost
Iva V.