Ne, neću pisati o seriji jer je nisam gledala ali biće pomenuta jedna za mene izuzetno zanimljiva
scena. I da, instagram me je doveo ovdje. Naime, na toj platformi sam našla video scene koja
me je podstakla da napišem ovaj tekst. U njoj Džilijan Anderson (koja samo još iz frižidera
ne iskače) objašnjava jednoj tinejdžerki šta je to aseksualnost. Nemam namjeru da izigravam
Keri Bredšo (pokoj duši tom fiktivnom liku btw.) ali priča o različitim percepcijama i
preferencijama u sferi nečega tako škakljivog kao što je seksualnost navodi na razmišljanje.
Tinejdžerka iz klipa je zbunjena, uplašena pa čak i zabrinuta jer ne posjeduje želju a ni potrebu
za seksom. Skali joj na vrlo pedagoški način objašnjava da pojedini ljudi prosto nemaju to u sebi,
ne žele tu vrstu kontakta sa drugim ljudima, čitava ta ideja i koncept kod njih ne izaziva reakciju
kao kod ostalih. Djevojka naglašava da i dalje želi da se zaljubi i ostvari romantičnu vezu. Skali je
uvjerava da i pored operisanosti od potrebe za intimnim odnosima, većina želi i u potrazi je za
ljubavnim pričama i doživljajima.
To me je navelo na razmišljanje o tome koliko su generacije oko mene uslovljenje određenim
šablonima ponašanja i postizanja određenih stvari. Naročito kada su u pitanju veze. Ja sam do
sada izašla na bezbroj dejtova sa različitim tipovima. Dopisivanja su maltene svakodnevica i
primijetila sam nešto što me užasno zabavlja. Svaki tip s kojim sam ikada imala ikakvu
komunikaciju na bazi „flerta“ (ako se to moglo nazvati flertovanje) imao je običaj da u roku od 5
minuta nabroji šta mu je bitno da djevojka posjeduje od fizičkih atributa i da je seks na samom
vrhu ljestvice prioriteta. Međutim, na pitanje šta ih psihički privlači spisak bi se sastojao od par
bazičnih stvari bez kojih odnos i ne treba da postoji. Stara je ona floskula da seks sve prodaje i
da se njim najlakše manipuliše. I zaista, svuda je oko nas. Na reklamama, u filmovima, serijama,
u stanu pored vas, u likovnoj umjetnosti. Moja predivna, draga profesorka moderne umjetnosti
je istakla jednom prilikom da su aktovi najstarija tema ali da dolazi do posebnog nivoa
eksplicitnosti u američkoj umjetnosti 60ih. Poredili smo neke primjere u kontekstu prodiranja u
privatnost koja je bila fascinacija mnogih umjetnika. U starijoj istoriji umjetnosti (recimo
renesansi) najčešći povod za slikanje akta bila je starozavjetna priča o Suzani i starcima. Neću se
udubljivati u samu legendu ali pravilo po kom se slika izvodi bilo je prikaz mlade, nage, ženske
figure koja se kupa a iz žbunja je posmatraju dva muškarca (ovaj dio se u nekim rijetkim
primjerima izostavlja i ostaje samo akt). Aktovi su rađeni tako da je žensko tijelo nenormalno
izvijeno, preko bedara bi bila prebačena draperija i na svaki mogući način se prikrivala otvorena,
lascivna i pohotna intima ženskog tijela. Sve je bilo u službi estetike i moralno-didaktičke
poruke. S druge strane u 60im godinama 20. vijeka konzervatizam je i dalje bio na snazi ali se
umjetnost snažno odupirala stegama nametnute „čednosti“. I onda dolazimo do Toma
Veselmana. Recimo samo da njegovi radovi nisu baš najbolji poklon za majku vaše buduće supruge ali u slučaju da kao ja planirate feminističko uređenje dnevnog boravka samo naprijed.
Jak kolorit, aktovi bez crta lica osim punih crvenih usana koje mogu imatu različitu konotaciju,
opušteni položaji tijela koji ne kriju apsolutno ništa, ambijent koji je najčešće ili spavaća soba ili
kupatilo, frontalnost. Na neki način smo natjerani da budemo u ulozi voajera i to besramno
opravdavamo stavom „Ja sam samo nijemi posmatrač“. Naravno, Veselman je posebna tema i
detaljnije o njemu možda drugom prilikom.
Vratimo se malo na temu aseksualnosti. Da li zaista ne može da se živi bez seksa? Da li je
njegova moć tolika da ukoliko ga nemate ili čak ne želite da ga iskusite ikada u životu postavlja
se etiketa „uštogljenog čudaka ili čudakinje“? Pretpostavljam da zavisi koga pitate. Sjećate se
one nesrećne reklame za Čuvarkuću koju su u šali opisivali kao „niskobudžetni pornić“? Pošto je
i marketing vrsta kreativnog izražavanja, može se prihvatiti opravdanje u vidu umjetničke
slobode. Međutim, publika je mahom bila zgrožena. Doduše starija. Mlađa je pravila mimove i
fore na tviteru. Tu nastupa kontradiktornost. U isto vrijeme smo navikli na lascivnosti svih vrsta
a opet se sablažnjavamo slobodnijih scena u javnom prostoru. U stanju smo da gledamo uživo
kresanje u rijaliti svijetu (što je posebna tortura društva) ali se šokiramo zbog erotičnih scena u
nekoj glupoj reklami. Razumijem da su se ljudi zgražavali zbog činjenice da se na taj način
promoviše nešto što je javno dobro, proizvodnja autentičnih sirovina itd. a ne zbog golotinje
kao takve ali opet…ako ćemo biti puritanci onda je prvi korak zabrana, cenzura i kompletno
gašenje rijaliti industrije (što bi velika većina nas dočekala ovacijama). Koliko puta ste naletjeli
na džinovski, senzacionalistički naslov koji se tiče neke ljubavne scene u sasvim regularnoj seriji
ili filmu? Ok, klikbejtovi vladaju svijetom, bitno je privući pažnju i da, ja jesam od onih koji s
vremena na vrijeme nasjednu na boldovana slova i riječ ŠOKANTNO. Ali se onda zapitam zašto.
Zašto je bitno da li su se dvije glumice poljubile na setu, kako i zbog čega? Ljudska priroda je
opasno igralište. Što se tiče ona dva pitanja sa početka pasusa (tako je pilići, pogledajte gore),
iskreno vjerujem da nema konkretnih i konciznih odgovora. Ako vas zanima šta ja mislim, na
prvo pitanje bih odgovorila definitivno sa „MOŽE da se živi bez seksa ako VI tako želite i niko
nema pravo da vas tretira kao manje vrijedne zato što možda niste postigli psihičku zrelost za to
ili vas jednostavno ta sfera ne zanima.“ Na drugo pitanje takođe moram odgovoriti sa DA jer
nažalost novije generacije brže stare i sazrijevaju. Međutim, to nikako ne znači da treba da
radite stvari za koje niste sto posto sigurni samo da bi izbjegli etiketiranje. Svako ima pravo da
se po pitanju svoje seksualnosti ponaša kako mu odgovara i kako misli da treba. (PAŽNJA- DOK
GOD TO PONAŠANJE NIKOGA NE POVREĐUJE, NE NARUŠAVA ZDRAVLJE, DOBROBIT I
SIGURNOST BILO KOGA I OSTAJE U SFERI LEGALNOG I LEGITIMNOG). U krajnjem slučaju, s kim
spavate ili ne spavate i zašto je to tako je vaša lična stvar…i povremeno vaših najbližih prijatelja
da se ne lažemo.
Iva V.