Čuli ste sigurno za austrijsku caricu Elizabetu Bavarsku, ženu Franca Jozefa i po mnogim tvrdnjama najljepšu ženu svog vremena. I zaista jeste bila. Sudeći po portretima, ilustracijama, pa i fotografijama imala je besprekoran ten, zanosnu figuru, haljine iz bajke i gracioznost prave pravcate princeze. Međutim, u održavanju te ljepote i gipkosti Sisi je posezala za prilično radikalnim metodama. Bila je visoka 173cm i skoro čitav život je održavala kilažu od oko 50kg. U momentima kada je težina prijetila da premaši tih 50kg, Sisi je postila tako što gotovo nije unosila hranu. Nije bila ljubitelj mesa ali bi povremeno tražila da se sokovi koje pečenja i bifteci ispuste prilikom pripreme iscijede u bistru supu. Takođe, njena dijeta bi se često sastojala od mlijeka i jaja. Koristila je veoma uske korsete kako bi što više smanjila struk. Taj obim je na kraju dosezao samo 40cm. Iako pojedini izvori i fikcija svjedoče o relativno skladnom braku sa Francom Jozefom, Sisi je nakon trećeg porođaja odlučila da se suzdržava od seksualnih odnosa sa svojim mužem što je dovelo i do sukoba sa njenom svekrvom koja je očekivala od mlade carice da konstantno rađa nove nasljednike. Vremenom je i razvila strah od punijih ljudi što je prenijela i na jednu od svojih ćerki koja se užasnula kada je prvi put srela britansku kraljicu Viktoriju. Bila je opsjednuta vježbanjem i svaki zamak ili carska rezidencija u kojim bi boravila morala je imati opremljenu salu sa spravama za vježbanje. Smatrali su je takođe za izvrsnu jahačicu. Znala je da provede sate jašući u galopu po nepreglednim šumarcima koji su okruživali dvorce u ruralnijim djelovima Austrije. Praktikovala je ovaj vid aktivnosti do svoje pedesete godine a kada to više nije bilo moguće zbog nekih zdravstvenih problema, okrenula se brzom hodu. Današnji istoričari i psiholozi tvrde da je, sudeći prema zapisima i drugim dostupnim izvorima informacija, najvjerovatnije patila od anoreksije ili neke druge vrste poremećaja u ishrani.
Ipak, i pored ovih vrlo rigoroznih i pomalo psihotičnih modela ponašanja, Sisi je ostala predmet divljenja među pripadnicima visokog staleža. Privlačila je ogromnu pažnju ne samo svojom zanosnom ljepotom već i intelektom. Međutim, fizički izgled je bio i ostao njena najveća pasija i fokus. Imala je jako dugu kosu koja je morala biti pažljivo stilizovana i njegovana. Carica se ponekad žalila da je od težine pletenica boli glava. Imala je ličnu frizerku koja je svuda išla sa njom. Zvala se Franziska Feifalik i bilo joj je zabranjeno da nosi prstenje ili bilo šta od nakita što bi moglo da se uplete u caričinu kosu za vrijeme višesatnog vezivanja, pletenja I dekorisanja. Zato je nosila bijele svilene rukavice. Često se dešavalo da, nakon što kosa bude temeljno oprana, sve aktivnosti I obaveze za taj dan budu otkazane kako bi Sisina kosa mogla da se odnjeguje kako treba. Kao što se dalo I naslutiti, carica je imala veliki otpor prema starenju I svim silama se trudila da prikrije sijede vlasi koje sup red kraj njenog života počele da štrče.
Njena noćna rutina nije bila ništa manje ekstremna I zahtjevna. Spavala je bez jastuka na metalnom krevetu jer je vjerovala da će tako održati pravilnost I uspravljenost kičme. Pravila je posebne maske za lice od sirove teletine ili izgnječenih jagoda. Praktikovala je grupe masaže i nosila spavaćice natopljene sirćetom ili uljem od ljubičice u predjelu struka I kukova kako bi očuvala njihovu uskost I gipkost. Kako bi održala zategnutost kože, ujutru bi se kupala hladnom vodom (što je kasnije prouzrokovalo artritis) a uveče je pripremala kupke sa maslinovim uljem.
E sad, sve ove čudnovate prakse (u malo finijem maniru I sa modernijim tehnologijama) se mogu prepoznati u 21. vijeku. Ali za 19. je ovakav način života I održavanja mladolikosti bio prava senzacija. Gotovo da ni jedna mlada plemkinja nije tako istrajno pratila korake koji, ako je vjerovati Sisi, vode do vječne mladosti. Da se naslutiti da austrijska carica to nije ni očekivala niti željela. Ako je mogla da ostane unikatna, specifična u svojoj prirodnoj ljepoti I ljupkosti, zašto da ne? Njen život je protkan I drugim zanimljivostima. Naime, iako je Franc Jozef bio ludo zaljubljen u nju njihov zajednički život I odnos su bili vrlo kompleksni. Dok je on bio trezven, konzervativan I pod stalnom prismotrom njegova majke, Elizabet je bila hiperaktivna, pomalo introvertna ali sa dosta nekonvencionalnim pogledima na svijet. Zato je u kasnijim godinama nastojala da svog muža što vise izbjegava kao I predugo zadržavanje na jednom mjestu. Imala je razvijeno interesovanje za istoriju, filozofiju I književnost. Najviše je čitala I pisala noću što je uticalo na to da jako malo spava. Pušila je javno što je izazvalo skandal I kojekakve tračeve. Na kraju krajeva, u pitanju je bila jedna emotivno kompleksna ličnost. Opisivana kao melanholična I ekscentrična, njena interesovanja I postupci su išli iz krajnosti u krajnost. U jednom momentu je poželjela da istraži kakav tretman dobijaju štićenici bolnice za psihičke bolesnike I svom mužu je na pitanje šta bi voljela da dobije na poklon odgovorila: “Potpuno opremljena ludnica bi me najviše obradovala”.
S druge strane, odnos koji je imala prema svom tijelu, pojavi I izgledu premašivao je sve beauty standard do tada priznatih ljepotica. Po mnogim svjedočanstvima, radilo se o broj jedan prioritetu. Nakon rođenja sina koji je bio dugo očekivan I željen od strane dvora izjavila je: “Djeca su prokletstvo za ženu jer kada dođu, odnesu ljepotu koja je najveći dar bogova”.