21. mart je, gle čuda, bio svjetski dan poezije. Sada je 22. mart, skoro 23. pošto je 11:40 uveče. U nedostatku inspiracije za tekstove iz oblasti likovnih umjetnosti ostaviću dva poetska djela da čame na ovom blogu zajedno sa ostalima. Makar za uspomenu u slučaju da široki auditorijum (od 2 i po osobe) ne odobri ovo malo skliznuće iz proze u poeziju
Mjesečina
Sijaš u mraku poput lampiona
Reflektori te zasljepljuju tu i tamo
Moljci izjedaju moju utrobu dok se slatko smješkaš i skupljaš okice.
Ponekad mi se na tren učini da me vidiš i da ti osmijeh postane za milimetar širi.
Onda nas poklapa talas gužve
Subote su tako samotne
Čak i mjesec subotom uveče drugačije sjaji
Hodam po toj tankoj srebrnoj niti kao hipnotisana
I nikada nisam pala sa nje
Nisam se čak ni zaljuljala
Lakša sam i gracioznija od Ane Pavlove…
Jer znam da me ta nit vodi sigurno i čvrsto kao roditeljska ruka
I ja nastavljam da joj vjerujem
Jer me možda i ti tamo negdje čekaš…sa druge strane provalije
Nježnost
Puna sam nježnosti ovih dana
Ona se skuplja u mom tijelu poput vode i prijeti da eksplodira
Samo jedan ljubak stisak ruke biće dovoljan da me probuši kao balon
Strah me tolike nježnosti koja nema koga da preplavi
Ljubila bih svaki pedalj tvog lica koje ne mogu da zamislim
Moje ruke bi blagosiljale svaki milimetar tvog tijela koje još uvijek ne poznajem
Moram da otpustim ovu silnu nježnost i predam je kao poklon
Tebi, koga ne znam a koga naslućujem
Uzmi je, preteška je
Oslobodi me nje koja čini da mi bude muka poput lošeg vina
Prosula sam toliko poljubaca u kojima su bile kapljice nježnosti i žudnje a i dalje nije dovoljno
Kako se rješava ove nezdrave tvari koja mi pritiska pluća?
To ti znaš, stranče.
Samo ti to znaš a škrto se kriješ i odbijaš da pomogneš.
Mrzim te stranče. O kako te samo prezirem
I nju mrzim…
Tu odvratnu nježnost koja se lijepi za krv i teče…sporo i besciljno teče
Zora će, mili…patimo se moja nježnost i ja
Kada se jednom pojaviš iz mraka, moje rame više nikada neće prihvatiti nijedno drugo čelo
Sva ostala obećanja koja je ova prokletinja zakuvala moraćeš da iskopaš sam
Zato me nađi prije nego što toplina iščili i ne ostane ništa osim tvrde narandžine kore